Petak vece u gradu Cacku.U gradu u kome su kultura desavanja vec odavno proslost a bioskop davna slika,  ove veceri , na izlozbi , bile su prikazane ikone radjene vestim rukama ikonopisaca.Izlozbu su svojim prisustvom uvelicali i crkveni velikodostojnici.U relativno malom prostoru skupilo se dosta naroda gladnih nekakvih kulturnih desavanja.Iako je prostorija mala, iako je zagusljivo i ljudi se guraju  narod uziva u pojanju lokalnog hora koji otvara izlozbu.Zatim na scenu stupaju ikonopisci koji govore o svom radu, duhovnom zivotu i priblizavanju Bogu.Narod pokusava da cuje tihe ikonopisce i da upije nesto od njihovih reci, ali nazalost uskoro biva onemogucen da to uradi od strane dva lokalna novinara koji teatralno ulaze na vrata, pri tome gurajuci posetioce.Posto nisu uspeli da snime ikonopisca koji govori, kvazi novinari pocinju da komentarisu njegove reci, pri tome ga vidno ismevajuci.Dva coveka, ne najprijatnijeg fizickog izgleda, a pritom vec zasli u godine,  pocinju sa krajnje neprijatnim komentarima poput:"Sta ti mislis koliko se ovaj puta godisnje pricescuje" , dobacivanjima kao sto su "Smaras" i glasnim vise zivotinjskim nego ljudskim grokotom. Svojim prijatnim glasovima nadjacavaju govornike i mnogi od nas su primorani da slusaju njihovu praznu pricu.Ljudi se okrecu ka njima, ali niko ne zeli da stupa u bespotrebne konflikte. Posto su se na kulturnoj izlozbi nekulturno ispricali, ne obavivsi svoj zadatak dvojica profesionalaca odlaze, a mi ostajemo da na miru pogledamo izlozbu.Sva sreca te je lepota ikona i smirenost kojom one odisu delovala jace od "produhovljenih posetilaca" , pa smo sa izlozbe otisli radosni, radujuci se radionici ikonopisanja koja ce u nasem gradu biti otvorena.Ali smo nazalost svi postali svesni zasto Cacak obuzima mrtvilo.